#LEGENDSFOREVER PERICA BUKIĆ
Perica Bukić jedan od najtrofejnijih svjetski vaterpolista svih vremena jednako je uspješan i u svojoj drugoj karijeri.
Svojim igrama, rezultatima, pojavom i ponašanjem Perica Bukić ostavio je neizbrisiv trag u svjetskom vaterpolu. U karijeri je ukupno osvojio 40 odličja.
Trofeji – s reprezentacijom: na OI zlato u Los Angelesu 1984. i u Seoulu 1988. i srebro u Atlanti 1996; na Svjetskom prvenstvu zlato u Madridu 1986 i Perthu 1991.; na Svjetskom kupu zlato u Solunu 1987. i Berlinu 1989. srebro u Barceloni 1991; na Igrama dobre volje zlato u Seattleu 1990.; na Europskom prvenstvu srebro u Sofiji 1985., Strasbourgu 1987. i Bonnu 1989.; na Mediteranskim igrama srebro u Canetu 1991., Ateni 1993., na Univerzijadi srebro u Kobeu 1985. i bronca u Zagrebu 1987.
Trofeji – s klubovima: Prvak Europe: 1989, 1990. i 1996. (Mladost), 1992. (Jadran); Kup pobjednika kupova Europe: 1999. (Mladost); Kup LEN: 2001. (Mladost); Europski Superkup: 1989. i 1996. (Mladost); Mediteranski kup: 1988. i 1991. (Mladost); Prvak Hrvatske: 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997. i 1999. (Mladost); Kup Hrvatske: 1993, 1994, 1998. i 1999. (Mladost); Prvak Jugoslavije: 1989. i 1990. (Mladost); Kup Jugoslavije: 1989. (Mladost)
Igrao za klubove: Solaris iz Šibenika, Mladost iz Zagreba i Jadran iz Splita. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”, 1991. osobno i 1996. kao član reprezentacije. 1985. godine upisuje Ekonomski fakultet u Zagrebu na kojemu je i diplomirao. U to vrijeme još je igrao u Solarisu iz Šibenika pa je od ponedjeljka do petka boravio u Zagrebu radi studija, odakle je putovao na utakmice u Šibenik, ili mjesto u kojem je Solaris gostovao, na taj način nije mogao ostati vrhunski sportaš. Odlazak iz Šibenika je bio neizbježan, pa tako 1987. potpisuje za Mladost.
1996. je na otvaranju Olimpijskih igara u Atlanti imao čast nošenja zastave republike Hrvatske. 2008. godine primljen je u Međunarodnu Kuću slavnih vodenih sportova sa svega 42 godine. Dvoje od troje Peričine djece, sin Luka i kćer Petra, također su hrvatski vaterpolski reprezentativci. Od 2001. do 2004. godine kao najtrofejniji hrvatski olimpijac obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog kluba olimpijaca. Igračku karijeru završio je 2001. godine, tada postaje direktorom vaterpolskog kluba Mladost, a tu je funkciju obnašao do 2008. godine.
U večeri nakon oproštajne utakmice, dobio je ponudu da svojom popularnošću, širokim krugom poznanika i fakultetskim obrazovanjem pomogne hrvatskoj politici. Nešto kasnije je prihvatio taj izazov. 2003. godine Bukić ulazi u Hrvatski sabor i na dužnosti ostaje kroz dva mandata sve do 2011. U prvom mandatu zadržava se na bliskim temama, sudjelujući u kreiranju Zakona o športu, kao i temama vezanim uz šibensku regiju. U drugom mandatu širi područja svog angažmana, te sudjeluje u raspravama o ljudskim pravima, socijalnim pitanjima, naročito onima koje se dotiču djece i mladeži.
Godine 2004. je izabran za predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza, a dužnost je obnašao do 2010 godine. Do 2011. godine svoje dužnosti u savezu je obavljao na volonterskoj bazi, a po završetku mandata u Saboru, zapošljava se kao profesionalac na funkciji izvršnog direktora Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Kada trofejima koje je osvajao za vrijeme igračke karijere dodamo i one dužnosničke ima ih ukupno 63. U trenutku njegova dolaska u savezu situacija nije bila nimalo lagana. Rezultati su uglavnom bili loši, a sponzora je bilo malo. Mnogo toga se promijenilo u 15 godina njegovog mandata.
Od 2007. godine i medalje na Svjetskom prvenstvu Hrvatska je ušla u svoje zlatno desetljeće koje i dalje traje. Od 2007. do 2019. reprezentacija je osvojila 23 medalje od kojih su dvije olimpijske (zlato London 2012. i srebro Rio 2016.), te čak 7 medalja osvojenih u nizu na Svjetskim prvenstvima, od čega smo u dva navrata bili i Svjetski prvaci (Melbourn 2007. i Budimpešta 2017.).
Perica Bukić je do sada realizirao mnoge ciljeve u sportskom i društvenom životu, ali ono što ga krasi je da si i dalje postavlja nove.
Kratki intervju s Pericom Bukićem
Kako ste se odlučili studirati baš Ekonomski fakultet?
Perica: Vaterpolo je poznat kao akademski sport, te je većina mojih suigrača završila neki od fakulteta. Razmišljajući o budućnosti, odlučio sam se za ekonomiju, koja se poklapala s onim što me interesiralo i u čemu sam se vidio nakon sportske karijere. Također, Ekonomski fakultet je studij prilagođen obvezama vrhunskog sportaša, jer veći dio predavanja nije bio obavezan te sam mogao paralelno studirati ali i izvršavati obveze prema klubu i reprezentaciji.
Kako vam je klub pomogao u vašoj post sportskoj karijeri?
Perica: Dok sam još igrao, pri kraju karijere, tadašnje vodstvo kluba mi je ponudilo opciju preuzimanja funkcije direktora kluba. Tako da zapravo mogu reći kako sam s igranjem vaterpola završio u jednu subotu, a svoju drugu karijeru započeo već u nedjelju kao direktor HAVK Mladost. Na taj način sam uspio spojiti sport koji volim s onim za što sam se obrazovao.
Što mislite da li je danas lakše ili teže spojiti obrazovanje i sport?
Perica: Mislim da je prije bilo lakše studirati uz sport. U moje vrijeme dolaznost na predavanja nije bila neophodna, za ispite si se mogao spremati i na putovanjima i natjecanjima. Danas je prisutnost na predavanjima uglavnom preduvjet za izlazak na ispite, što sportašima posebno onim vrhunskim uvelike otežava usklađivanje obaveza, te se često događa odustajanje od sportske karijere. Mislim da je nužno kvalitetnije definirati status sportaša – studenta
Priča je preuzeta sa glavne stranice projekta: projects.multisportclubs.eu
