Projekt STAY! kojeg provodi HAŠK Mladost u suradnji s međunarodnim partnerima bavi se vrlo važnim, ali često zanemarenim pitanjem: kako zadržati mlade u sportu, čak i kada prestanu trenirati natjecateljski? Kroz rekreativne programe, volontiranja, edukacije i mentorstva, STAY! mladima daje priliku da ostanu dio sportskog okruženja, razvijaju nove vještine i pronađu vlastiti put.

Jedna od tih mladih osoba je i Petra Gregorina. Ima 17 godina, dolazi iz Zagreba, trenira vaterpolo već šest godina i danas je vrlo aktivna volonterka u sportu. Petra je ujedno bila i jedna od sudionica međunarodnog TeqGames turnira u Rimu, gdje je STAY! povezan s još jednim europskim projektom na kreativan i inspirativan način. Više o tom iskustvu možete pročitati ovdje: https://www.hask-mladost.hr/spojili-smo-projekte-stay-i-eu-teqgames-u-rimu/

Petra, možeš li nam reći kako je počelo tvoje sudjelovanje u STAY! projektu?

Moja priča je počela zapravo jednostavno – trenirala sam vaterpolo, ali kako su školske obaveze postajale sve zahtjevnije, više nisam mogla redovito dolaziti na treninge. Isprva sam mislila da ću morati potpuno prestati, ali onda mi je ponuđena opcija da nastavim trenirati rekreativno, bez pritiska i natjecanja. To mi je puno značilo jer nisam bila spremna reći zbogom bazenu.

Nakon toga si se uključila i u druge aktivnosti?

Tako je! S vremenom su me pozvali da se priključim u organizaciju – počela sam sa radom na zapisničkom stolu, što je bilo potpuno novo iskustvo za mene. Prvi zadatak mi je bio vođenja live scoringa, zatim i službenog zapisnika na utakmicama ŽAVK Mladost. Također sam pomagala za vrijeme domaćinstava turnira. S vremenom su mi u klubu ponudili da pomognem i u vođenju društvenih mreža, a onda se to nekako samo od sebe nastavilo. Danas osim za moji matični ženski klub, radim i za muški klub (HAVK Mladost). Radim na prodaji karata za utakmice, ponekad radim i za zapisničkim stolom. Također, volontirala sam i za Hrvatski vaterpolski savez na Europskom ženskom prvenstvu U18 gdje sam zapravo uskakala gdje god sam mogla pomoći, od dočekivanja ekipa, pomaganja u protokolu utakmica, nošenja medalja na ceremoniji proglašenja, do skupljanja lopti i nošenja voda. Zbog mog predanog rada ove godine ponuđeno mi ja da na Svjetskom muškom prvenstvu U20 budem voditelj volontera!

To je ozbiljna organizacija! Što očekuješ od te uloge?

Bit će izazovno, ali i jako uzbudljivo. Rad s ljudima, organizacija smjena, komunikacija s ekipama – sada ću imati priliku još više naučiti kako funkcionira jedan veliki sportski događaj iza kulisa.

Koja ti je aktivnost najdraža?

Iskreno, teško mi je izdvojiti samo jednu. Svaka od tih aktivnosti mi je otvorila nova vrata i pomogla mi da upoznam sebe iz druge perspektive. Naučila sam toliko toga o organizaciji, komunikaciji i timskom radu. Osim toga, osjećaj da sam dio sporta, iako više ne igram natjecateljski, je neprocjenjiv.

Kako ti je sve to pomoglo u osobnom razvoju?

Mislim da sam kroz ove aktivnosti jako narasla – ne samo kao volonter, nego i kao osoba. Naučila sam kako se nositi sa stresom, kako govoriti pred drugima, kako organizirati ljude, ali i kako vjerovati u sebe. Danas mogu reći da volim sebe i ono što radim, a to nije mala stvar.

I za kraj – što bi poručila mladima koji možda više ne treniraju, ali vole sport?

Rekla bih im da sport ne mora završiti kad prestanu treninzi. Postoji toliko načina da ostanete uključeni: možete volontirati, pomagati oko organizacije, biti aktivni na društvenim mrežama, pa čak i educirati druge. Projekt STAY! mi je pokazao da postoji cijeli jedan svijet sporta izvan bazena. Trebaš samo otvoriti vrata i usuditi se zakoračiti unutra.