#LEGENDSFOREVER SUZANA SKOKO
Suzana Skoko svoju formulu za sportski uspjeh uspješno je prekopirala na drugu karijeru. Nekad reprezentativka u streljaštvu, danas glavna tajnica Hrvatskog streljačkog saveza.
Za vrijeme svoje športske karijere bila je hrvatska reprezentativka u streljaštvu više od 10 godina, sveukupno se bavila streljaštvom 16 godina. Bila je svjetska juniorska rekorderka i europska prvakinja na zračnoj pušci. Nastupila je na dvjema olimpijskim igrama 1992. i 1996., u Barceloni 1992. zauzela je 5. mjesto u disciplini 3×20 hitaca, malokalibarska puška.
Na europskom prvenstvu 1993. osvojila je srebrnu medalju u zračnoj pušci a 1997. srebrnu medalju u malokalibarskoj pušci 60 hitaca ležeći te od 1989. do 2001. pregršt ekipnih medalja. Na svjetskim kupovima osvajala je medalje od brončane do zlatne, a na svjetskom prvenstvu bila članicom svjetskih juniorskih prvakinja. Na Mediteranskim igrama 1991. godine osvojila je zlatnu medalju zračna puška, 1993. godine srebrnu medalju malokalibarska puška; 1997. godine zlatnu medalju malokalibarska puška.
Proglašena je najboljom sportašicom Hrvatske 1993. godine te je iste godine primila i državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
Kada ste se odlučili za prekid sportske karijere?
2001. godine je došlo vrijeme da se pozdravim sa svojom sportskom karijerom jer sam imala neke druge interese. Nažalost u to vrijeme sportaši u takozvanim manjim sportovima kao što je streljaštvo nisu bili financijski popraćeni kao sada. Danas naši sportaši imaju ugovore s Ministarstvom obrane i slobodno se mogu baviti onim što je najbitnije za sport, a to je treniranje i nastupanje na natjecanjima.
Kako ste se odlučili za fakultet ?
Upisala sam Ekonomski fakultet 1989. godine no prekinula sam na drugoj godini jer sam tada bila baš u periodu najvećeg sportskog uspona, intenzivno sam trenirala i nisam uspjela uskladiti sve obveze. Nakon što sam završila sa sportskom karijerom upisala sam Veleučilište Vern koje sam završila 2004. godine.
Što ste radili nakon prestanka sportske karijere?
Nakon sporta radila sam skoro sedam godina u poduzeću Croata gdje sam dogurala do pozicije Export managera. Zatim sam u dvije tvrtke u tekstilnoj branši radila kao direktor prodaje. Nakon toga sam prešla na građevinu i nekretnine, gdje sam bila operativni direktor i direktor prodaje. Zadnjih pet godina, prije nego što sam počela raditi u Hrvatskom streljačkom savezu, radila kao regionalni direktor za jednu medijsku kuću iz Belgije koja se bavila produkcijom ekonomsko investicijskih izvještaja za zemlje u razvoju. To su bili promotivni izvještaji u obliku filmova od sat vremena i publikacija koji su se prezentirali u razvijenim zemljama u svrhu privlačenja investitora u zemlje u razvoju. Radila sam u Aziji, Africi Europi…
Što s gledišta sportaša mislite o obrazovnom sustavu u Hrvatskoj?
Smatram da naš obrazovni sustav općenito nije dovoljno prilagođen sportašima. U Americi imate čitave gradove koji su prilagođeni onima koji iskazuju nekakav talent ili su dobri u nekom sportu. Na takve osobe ne radi se pritisak da moraju biti doktori znanosti već se ide u smjeru iskorištavanja njihovog talenta. Po meni obrazovni sustav bi trebao pomagati mladim ljudima u sportu da uz sport pronađu i dodatno obogate one stvari koje im idu kako bi na kraju mogli spojiti sport s drugom karijerom.
U moje vrijeme nije bilo toliko govora niti razmišljanja što će biti sa sportašima nakon sporta, svi su se nekako morali sami snaći. Danas se više razgovara o dual karijerama i uvele su se športske škole i športski razredi, tako da moram reći da se neke stvari jesu napravile, ali to još uvijek nije dovoljno. Smatram da kao jedna zemlja koja je genetski i prirodno nadarena za sport moramo to puno više iskoristiti, a to prvenstveno kroz usklađenje sustava obrazovanja.
Koliko vam je život različit sada kada ste prva operativka saveza od vremena kada ste trenirali
Kada si sportaš onda si zvijezda, baviš se s onim što voliš i kada imaš s nečim problem nemaš strah to izreći jer ti si najbolji i nitko ti ne može ništa. Kada radiš onda moraš puno ljudi zadovoljiti, da to treba biti baš onako kako su si oni zamislili, a puno je ljudi u sportu koji imaju neke svoje ideje i vizije. Ja sam izabrala poslovnu karijeru, a mogla sam odabrati poslije natjecateljske karijere ostati u sportu kao trener i to bi sigurno bilo lakše jer ostaješ na nečem poznatom, ali mi vrhunski sportaši obično volimo izazove i volimo se dokazivati u nekim novim stvarima.
Koji su vam bili najveći izazovi kada ste prekinuli sportsku karijeru i započeli poslovnu?
Ja sam kao sportaš uvijek voljela imati jaku bazu, možda je bilo djevojaka koje su bile talentiranije od mene, ali ja sam uvijek više radila i trenirala i radi toga postizala uspjehe i to je ono dobro što sam izvukla iz sporta. Isto tako kada sam počela raditi krenula sam od dna, od baze, počela sam kao tajnica i imala u glavi da kada ću danas sutra biti direktor ja moram znati što tajnica radi. Takav pristup mi je pomogao da sam danas svjesna kako stvari funkcioniraju te da radim sa puno različitih ljudi koji svi imaju neke svoje ideje, želje i ciljeve.
Kako vam vaše sportsko iskustvo pomaže danas kada ste na poziciji glavne tajnice saveza?
Mislim da mi je rad u realnom sektoru puno pomogao da se nosim s mnogim zahtjevima mog današnjeg posla posebno u razumijevanju kako udruge funkcioniraju. Ali isto tako smatram da na ovu moju poziciju ne može doći netko tko nikada nije bio u sportu, koji ne razumije razmišljanja vrhunskih sportaša, potrebu odlaska na natjecanja, kako stvari funkcioniraju na pripremama, što su neke sitnice koje sportašima mogu pomoći da uspiju. Dobitna kombinacija je kada netko ima i poslovnog i reprezentativnog tj. sportskog iskustva.
