#LEGENDSFOREVER OLIVER MARTINOV

Izazov promjene karijere iz iskustva Olivera Martinova.

Intervju objašnjava kako se vrhunski veslač prilagodio na poslovnom polju.

Oliver Martinov rođen je 1975. u Zadru, gdje počinje veslati u VK Jadranu. Tamo postiže i prve veslačke uspjehe. Od listopada 1997. član je HAVK Mladosti gdje ostvaruje svoje najveće rezultate.

2010. završio je stručni studij smjer fizička priprema sportaša na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Veslanjem se prestaje baviti 2007. godine.  Od siječnja 2008. Do rujna 2015 radi u VELPRO-u veleprodaji trgovačkog lanca KONZUM, na poziciji voditelja ključnih kupaca (HoReCa, R.H.) te rukovoditelja prodaje (HoReCa, regija Zagreb) . Danas radi u firmi Gastrobit Grc Grupa d.o.o., kao voditelj ključnih kupaca.

Najveći športski uspjesi u HAVK Mladost:

– treći u Svjetskom kupu i osmi na Svjetskom prvenstvu u Kölnu 1998. godine (2- dvojac bez)
– drugi u Svjetskom kupu i treći (brončana medalja) na Svjetskom prvenstvu u St. Cathernine 1999. g. (2- dvojac bez)
– osmi na OI u Sydneyu 2000. (2- dvojac bez)
– prvi u osmercu Henley Royal Regatta, The Grand Challenge Cup, Henley 2001., Velika Britanija
– drugi u Svjetskom kupu i drugi (srebrna medalja) na Svjetskom prvenstvu u Luzernu 2001. (8+ osmerac sa kormilarom)
– treći (bronačan medalja) na Svjetskom prvenstvu u Seville 2002. (4+ četvreac sa kormilarom)
– osmi na SP u Milanu 2003 (8+ osmerac sa kormilarom

U dvojcu bez kormilara postigao je rekord staze i važeći rekord Svjetskog kupa, na jednoj od najprestižnijih regata na svijetu u Luzernu, 10. 7. 1999., 6:18,48, zajedno s Ninoslavom Saragom. Vrijeme nije dostignuto više od 10 godina, što ih je , kao dvojac, držalo najdužim rekorderima spomenute staze.

Seniorski prvak Hrvatske bio je dvadesetak puta. Proglašen je najboljim sportašem Zadra (Zadarski list 1996 i 2002), dobitnik godišnje nagrade “Franjo Bučar” 1999., član ekipe godine po izboru HOO-a 1999. i 2001. , a 2002. godine je dobio nagradu Zagrebačkog športskog saveza za uspjehe u četvercu s kormilarom.

Intervju s Oliverom Martinovom

Kako se dogodio kraj športske karijere, i početak nove poslovne karijere?

Oliver: Sa navršene 32 godine ,nakon rođenja mog drugog djeteta ,osjećao sam da mi je sve teže držati spremu na razini koju zahtjeva vrhunski sport. To se ponajprije odnosilo na motivaciju i ono strastveno sagorijevanje u čamcu na samoj trci. Prioriteti su se počeli mijenjati i jedino ispravno bilo je slijediti taj poriv. Odlučio sam završiti sportsku karijeru i pronaći posao. Tada je to za mene bilo sve, samo ne lak izbor. Vjerovao sam da ukoliko prebacim stečene vrline i osobine iz športa prilagodba niti jednom poslu neće biti problem.

Prijavio sam se u Agrokor u Ljudske resurse, a oni su me kanalizirali u VELPRO centar Velesajam na poziciju skladištara, s obzirom da sam bio totalno bez radnog iskustva i završenog fakulteta. S razine vrhunskog športaša spustiti sam se na posao skladištara. Udarac na ego, ali i neki novi izazov za mene koji sam kao sportaš navikao pobjeđivati i vrhunski svladavati razne izazove. Brzo sam se snašao. Polovio sam sve potrebno i već nakon mjesec dana prikupljao narudžbe za HoReCa kupce, a  nakon pet mjeseci prošao ciklus upoznavanja različitih poslovnih sektora i došao do pozicije voditelja ključnih kupaca u sektoru HO-RE-CA, te diplomirao. Karijera me dalje vodila do tvrtke CAPRICORNO, pa ATLANTIC GRUPE i sada do GASTROBIT GRC grupe gdje sam na poziciji voditelja ključnih kupaca.

Koja kompanija je ostavila najveći trag u tvojoj poslovnoj karijeri?

Oliver: Agrokor i Velpro su važni kao početak, ali posebno bih istaknuo ATLANTIC GRUPU, u kojemu sam dodatno stekao i usavršio vještine, sposobnosti, način slaganja prioriteta,.. Sve me to dalje odredilo kao menadžera u području opremanja i opskrbe ugostiteljstva, te voditelja novih rješenja, kako digitalnih, tako i komercijalnih.

Do kuda seže inovativnost u današnjoj karijeri?

Oliver: U tvrtki Gastrobit- GRC grupa d.o.o. gdje sam zaposlen više od dvije godine istaknuo bih mobilnu aplikaciju GRGA. Aplikacija za mobilne uređaje koja omogućuje naručivanje i plaćanje računa unutar ugostiteljskih objekata. Osim kartičnog plaćanja aplikacija je vrlo inovativna, pa s njom možete i skupljati bodove, osvajati nagrade, pozvati konobara ali i poslati račun prijatelju koji vam “duguje rundu”. Aplikacija je već prozvana revolucijom ugostiteljstva, a rezultat je to napornog rada i 25 godišnjeg iskustva tvrtke poznate po programskim rješenjima SMART & THOR. Jedni od vodećih Hrvatskih ERP sustava za fiskalizaciju i praćenje prodaje za ugostiteljstvo, maloprodaju, veleprodaju, proizvodnju, hotelijerstvo i računovodstvo i financije

Zapravo imate pravu športsku obitelj?

Oliver: Supruga već 26 godina radi u klubu sinkroniziranog plivanja Mladost, čija je članica i moja kćer Eila (15 g). Ian (12 g.) već tri godine trenira košarku u K.K. Podsused ali u zadnje vrijeme pokazuje interes i za veslanje. Što se tiče moje rekreacije, nešto više od godinu dana trenirao sam boks u K.B.K. Armus. Super mi je došla ta promjena u načinu treninga koji ima jako malo veze sa treninzima koje sam prakticirao više od 20 god. Međutim u zadnje vrijeme ruka i srce me sve više vuku mojoj prvoj ljubavi, veslanju.

Koliko je teško bilo uskladiti edukaciju i studiranje s treniranjem veslanja?

Oliver: Sve što radite vrhunski od vas zahtjeva potpunu predanost, pa je teško još nešto kvalitetno odrađivati uz prioritet. Veslanje je samo po sebi naporan sport, a vrhunsko veslanje je samo dodatno još teže. S dva treninga na dan ne ostaje puno vremena za učenje i spremanje ispita. Teško je, ali ne i nemoguće. Volim istaknuti primjer dr. Smoljanovića koji je i prije početka finala držao udžbenik u rukama. Bilo je teško uskladiti sve obveze, ali sam bio svjestan potrebe da ću jednog dana morati prestati biti profesionalni veslač i da ću morati započeti alternativnu poslovnu karijeru. (Intervju s dr. Smoljanovićem možete pročitati ovdje)

Koji je bio najveći izazov u novoj karijeri?

Oliver: Nakon veslanja i športa, u kojemu vladaju jasna pravila i športski duh, u poslovnom ambijentu mi je bilo neobično susresti se s različitim interesima i djelovanjem pojedinaca i grupica, jer toga u športu nije bilo na taj način. No, savladao sam i te potrebe i naučio se kako u kolektivu dati maksimalan doprinos i postići najbolju radnu atmosferu.

U Hrvatskoj imamo puno lijepih priča športaša koji su se dobro snašli u svojim novim poslovnim ambijentima, koliko je važan taj akademski pristup športu?

Oliver: Najbitnije je preslikati onu strast iz športa u edukaciju i karijeru. Morate biti spreman učiti, na kontinuirano usavršavanje. Prioritet je završiti neku školu kako bi imali odskočnu dasku za daljnju karijeru. Spomenuo bi primjer kolege Ercega koji je iz kajaka na divljim vodama prešao u klesarstvo, i time svoj hobi pretvorio u alternativnu karijeru.

Važnost akademskog pristupa potvrđuje i poznata legenda Žarko Dolinar, znameniti haškovac…

Oliver: Šport je prekrasan, ali treba biti svjestan kako športska karijera ima ograničeni rok trajanja. Važno je misliti na budućnost, i za to edukacija ima veliku važnost.