Menu
Nazad na novosti

Od Hinka Würtha do Sandre Perković i braće Sinković neuništiv je pobjednički duh Mladosti

Objavljeno: 08/11/2018

Sportsko društvo poznato pod kraticom HAŠK njegovalo je bavljenje sportom uz nužno nezanemarivanje akademske naobrazbe i kozmopolitskog duha, a opet s jasnom naznakom odakle su, kojeg su naroda izdanak njegovi članovi.

Davno u Beču, još za nekdašnje Habsburške monarhije, neslužbeno se govorilo, ali službeno itekako živjelo po maksimi ništa što ne traje minimalno 100 ljeta ne zaslužuje biti zvano tradicijom, tradicionalnim, niti se čak osobito slaviti. Ukoliko nešto traje manje od stoljeća, nije vrijedno spominjanja u povijesti. To je u biti stav proklamiran od bečkog dvora 1845. odnosno onog trenutka kada je i tadašnja crno-žuta monarhija navršila stoljeće postojanja.
Naš HAŠK je još prije 15 godina po svemu zaslužio svoje mjesto u povijesti Hrvatske. Ne samo sporta, već ove nacije. Ne zavrjeđuju HAŠK ni HAŠK-ovci takav status samo poradi činjenice 115-godišnjeg postojanja koje je jučer svečanom akademijom obilježeno u Starogradskoj vijećnici na zagrebačkom Gornjem gradu. Ovakav status HAŠK zaslužuje svojim udjelom u razvoju i njegovanje spoja znanosti i tjelovježbe, a na zasadima nacionalnog domoljublja. Sportsko društvo poznato pod kraticom HAŠK njegovalo je bavljenje sportom uz nužno nezanemarivanje akademske naobrazbe i kozmopolitskog duha, a opet s jasnom naznakom odakle su, kojeg su naroda izdanak. Upravo je to bit HAŠK-a. Društva s fantastično dugačkom i bogatom povijesti, kako sportskih pobjednika, tako i znanstvenih odličnika. Naš je HAŠK dao jednog nobelovca (Vladimir Prelog, kemija 1975.), pa zatim svjetski uglednog znanstvenika Žarka Dolinara ili Artura Takača, nekdašnjeg savjetnika predsjednika MOO-a itd.

Prvo igralište
Sve je počelo 1903. U doba kada je Zagreb, grad od 55.000 stanovnika imao, pazite dobro, 7 dnevnih novina (4 na hrvatskom jeziku, 2 na njemačkom i jedne na srpskom jeziku). U Zagrebu su djelovala 92 različita društva, danas bi rekli udruge. Sveučilište je imalo samo 4 fakulteta (Pravni, Bogoslovni, Šumarski i Filozofski). U jesen 1903. godine, točnije 6. studenoga, utemeljeno je sportsko društvo kojem je nadjenuto ime – Akademski sportski klub. Samo koji mjesec kasnije, u zimu 1904. osnivačima HAŠK-a se pridružio Milovan Zoričić. Ugledan intelektualac, jezikoslovac, diplomat, dobitnik najvišeg francuskog odličja Legija časti (1925.), kasnije član Međunarodnog suda pravde u Den Haagu. On je na prvoj Skupštini novog sportskog društva, u travnju 1904. predložio da se klubu svakako nadjene hrvatsko nacionalno ime
– “…neka cijeli svijet zna tko smo, što smo i odakle smo…” – riječi su bile Milovana Zoričića.
Od tog je trenutka službeno ime Hrvatski akademski športski klub HAŠK. Kasnije će se ispostaviti kako je baš taj pridjev “hrvatski” bio zasmetao vlastodršcima ovih krajeva u razdoblju od 1945. do 1990., ali o tom kasnije. Ono što nije dvojbeno jest da je HAŠK, utemeljen 1903. godine, treće najstarije sportsko društvo akademskih postulata u Europi, kako je to još 1993. zapisao prof. dr. Žarko Dolinar prigodom 100. obljetnice HAŠK-a!
U biti HAŠK je od neprijepornog značenja za povijest sporta Zagreba, ali i cijele Hrvatske. Upravo je HAŠK dao Zagrebu prvo pravo sportsko igralište. Bilo je to 1912. i riječ je o današnjem Maksimiru. Još malo preciznije, zemljište na kojem se i danas nalazi Dinamov stadion je HAŠK-u zapravo poklonio veliki mecena hrvatskog sporta, kulture i znanosti, zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Dakako, i sam počasni član HAŠK-a. Upravo je zaslugom HAŠK-a u Zagrebu odigrana prva utakmica u nogometu (1906.), prva natjecanja u plivanju i sanjkanju (1911.), skijanju (1913.), hokeju na travi (1915.), vaterpolu (1922.), hazeni ili rukometu (1922.), hokeju na ledu (1924.)… Već spominjani Milovan Zoričić je 1912. postao prvim predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, a isti je još 1908. izdao prva pravila nogometne igre na hrvatskom jeziku.

Za cijeli život
Hrvatski akademski športski klub je rastao, cvjetao, širio se i preživio turobna vremena oba svjetska rata, da bi ona najolovnija za HAŠK tek slijedila. S godinom 1945… Već u lipnju nove su, “narodne” vlasti preko noći jednostavno ukinule HAŠK. “Nema vas više, ne postojite”. Odrješito, grubo u revolucionarnom bahatom stilu, čizmom otvarajući vrata. Neovisno neprijepornoj činjenici da je HAŠK bio u laganom sukobu s ustaškim vlastima (‘41-’45.), da je određeni broj članova HAŠK-a bio i u partizanima, dok je drugi dio skrivao Židove pa je tako prof. dr. Žarko Dolinar od Države Izrael godine 1993. zavrijedio naslov Pravednik među narodima. Ništa nije pomoglo jer HAŠK je bio “ostavština buržoazije koja nije spojiva s revolucionarnim mislima Karla Marxa o besklasnom društvu”. Službeni zapisnici iz lipnja 1945. tako vele. U ilegali se djelovalo do siječnja 1952. godine kada je utemeljeno Akademsko sportsko društvo Mladost. Mudro, jako mudro. Načelno, sljednici HAŠK-a. Klupske su boje iste, HAŠK-ove (crven-bijeli-zlatni). Zadržan je i status akademski. Jedino nije bilo nacionalnog pridjeva “hrvatski”. Nitko ga nije vidio i pisao, iako su svi znali i “čitali”.
– Iskreno, ja baš i ne mogu puno toga pričati o HAŠK-u. Čujte, nisam baš toliko star, ha, ha – lucidno će i vječno sklon šali prof. dr. Zlatko Šimenc (80), hrvatska, ali i mladostaška, HAŠK-ovska legenda.
Vaterpolski velikan koji je jučer bio jedan od uglednika nagrađen Zlatnom značkom HAŠK-a.
– Ja sam bio u Mladosti i tu sam ostao cijelog života. Znate, u moje sportsko doba, iskreno… nije se pričalo o HAŠK-u. Oni koji su možda i nešto znali, nisu govorili, a mi ostalim mladi dečki i puce, nismo ništa ni znali. Tek sam puno kasnije, a posebno nakon što je 1995. službeno ime promijenjeno u HAŠK Mladost saznao više o povijesti.

Brojni sportski brakovi
Ono što je, neovisno imenu i zabranama svojedobnim, uvijek bila konstanta jest – akademija. Misli se na akademsko obrazovanje i status.
– To je istina, te su uvijek nas iz Mladosti, iz svih klubova, nazivali akademskim klubom. Posebno je to bilo izraženo u vaterpolu i plivanju. Sigurno i stoga što tu tada nije bilo nikakvog novca, a ni prijelaznih rokova. Evo, moj sin i ja, već je i tu razlika. Ja sam cijelu karijeru igrao samo u jednom klubu, u Mladosti, a Dudo je prošao barem 10-ak klubova. Druga vremena, teško usporediva – veli Šimenc stariji.
Mnogi nisu vezu sa Sveučilištem izgubili u trenutku diplomiranja, nego su nastavili i dalje, postavši i sveučilišni profesori. Poput sugovornika koji je i mirovinu stekao na Kineziološkom fakultetu. Doduše i njegov sin Dubravko je u još jednom slijedio oca. On je također akademski obrazovan. To je taj duh Mladosti, HAŠK-a.
Možda je tek jedan haškovsko-mladostaški duh malo počeo iščezavati. Naime, u doba prof. Zlatka Šimenca druženja mladostaša po različitim sportovima su bila dosta česta…
– O da, mi smo jako puno družili međusobno. Ja sam se osobno intenzivno družio s jednom odbojkašicom Mladosti, a koja mi je dan-danas žena, ha, ha. Je, pa da, bilo je još takvih intenzivnih druženja u Mladosti. Ne govorim sada za sebe, već za druge, da ne bi bilo frke doma – zafrkantski će Zlatko Ćos Šimenc.
– Stvarno smo se dobro i puno družili, i to baš muško-ženski, tako da je HAŠK zaslužan i za dobar dio brakova.
Tako je u tren proletjelo 115 ljeta. Od Hinka Würtha do Sandre Perković i braće Sinković. Duh HAŠK-a, duh Mladosti živi, raste i cvijeta. Ili – Vivat, crescat, floreat HAŠK!
____________________________________________________________________________

Utemeljitelji HAŠK-a
Godine 1903. Akademski športski klub koji će godinu dana kasnije biti preimenovan u HAŠK utemeljila su devetorica studenata Sveučilišta u Zagrebu. Oni su svojevrsni ‘oci HAŠK-a’ – August Adam, Dragutin Albrecht, Petar Čerlek, Vjekoslav Jurković, Marko Kostrenčić, Krešimir Miskić, Oskar Mohr, Lav Wodwarka i Hinko Würth. Kasnije su pak do statusa počasnih ili, kako u HAŠK-u navode, začasnih predsjednika, došli – Hinko Würth, Milorad Stražnicky, Stjepan Mlinarić, David Karlović i Vjekoslav Župančić. (dba)

____________________________________________________________________________

 

HAŠK-ov kratki kalendar
1903. – 6. studenoga u Zagrebu, u krčmi “Mirna koliba”, križanje Preradovićeve i Kovačićeve ulice u Zagrebu, utemeljen Akademički sportski klub
1904. – na Skupštini ASK preimenovan u HAŠK
1945. – 5. lipnja komunističke vlasti ukinule HAŠK
1952. – u siječnju utemeljeno Akademsko sportsko društvo Mladost
1995. – 15. lipnja nakon provedene zakonske pretvorbe promijenjeno je ime u HAŠK Mladost
2014. – HAŠK Mladost primljen za člana Europske udruge multisportskih klubova (EMCA)

____________________________________________________________________________

Obitelj HAŠK Mladost
Hrvatski akademski športski klub Mladost danas okuplja 28 klubova iz 22 sporta od kojih su tri kluba za sport osoba s invaliditetom i osoba s poteškoćama u razvoju. U cijelom HAŠK Mladosti danas se natječe nešto više od 2000 sportašica i sportaša te 60-ak trenera.

____________________________________________________________________________

115 godina žena u europskom sportu
U sklopu obilježavanja 115. obljetnice utemeljenja HAŠK-a Mladosti, jučer je u auli rektorata Sveučilišta u Zagrebu organiziran okrugli stol na temu “115 godina žena u europskom športu”.
Na skupu su uz predstavnike HAŠK-a Mladosti sudjelovati i predstavnici nekoliko velikih europskih sportskih društava – Vanina Milanova, predsjednica EMCA (European Multisport Club Association), a koja je ujedno i predstavnica Sportskog društva Levski (Sofija, Bugarska), zatim Christina Tsiligikiri, glavna tajnica Sportskog društva Olympiakos (Pirej, Grčka), Zsofia Csonadi iz Športskog društva Ferencvaros (Budimpešta, Mađarska) te Maximilan Oprzedek iz WSC (Wien Sport Club, Beč, Austrija). (dba)

____________________________________________________________________________

Čak 42 HAŠK-ove olimpijske medalje
Na Olimpijskim igrama prije dvije godine u Rio de Janeiru nastupila su i četiri člana HAŠK-a Mladost. Sve četvero vratilo se s medaljama. Atletičarka Sandra Perković (zlato), veslači Martin i Valent Sinković (zlato) te vaterpolist Luka Bukić (zlato).
U biti, kada bi se raščlanjivao medaljaški uspjeh hrvatskih sportašica i sportaša na Olimpijskim igrama od nezavisnosti i našeg prvog nastupa u Barceloni 1992., bez sportašica i sportaša HAŠK-a Mladost bili bismo beskrajno siromašniji (Perica Bukić, Vjekoslav Kobešćak, Ratko Štritof i Dubravko Šimenc 1996. srebro, Igor Hinić i Josip Pavić 2012. zlato, Tomislav Smoljanović i Oliver Martinov 2000. bronca, Goran Prpić 1992. bronca…).
No, kada se zbroje sve Igre, Zimske i Ljetne, članovi HAŠK-a Mladost osvojili su čak 42 medalje, a najtrofejniji haškovac-mladostaš s Olimpijskih igara je Perica Bukić s tri medalje: dvije zlatne 1984. i 1988. te srebrna 1996. (dba)

____________________________________________________________________________

Dobitnici trofeja Mladosti
Najbolja sportašica – Sandra Perković, atletičarka, svjetska prvakinja 2017. i osvajačica Dijamantne lige 2017.
Najbolji sportaš – Ivan Marcelić, svjetski prvak s vaterpolskom reprezentacijom Hrvatske 2017. godine, kapetan HAVK-a Mladosti
Najbolja ekipa – Hrvatski akademski hokejski klub Mladost, prvakinje Hrvatske u vanjskom i dvoranskom hokeju 2017., osvajačice kupa u vanjskom i dvoranskom hokeju
Najbolja momčad – Martin i Valent Sinković, veslači, srebro u dvojcu ‘bez’, na SP 2017., srebro na Svjetskom kupu 2017. godine i prvaci Hrvatske u 2017. godini
Najbolji klub – Hrvatski akademski veslački klub Mladost, ukupni prvaci države u 2017. godini,državni prvaci sedmi put za redom, najtrofejniji sportaši Martin i Valent Sinković
Najbolji sportski djelatnik – Miroslav Pavlaković, dugogodišnji trofejni trener u streljačkom klubu, trener juniorskih i kadetskih prvakinja u 2017. godini, trener Suzane Skoko višestruke prvakinje Europe, pete na OI 1992.
Napomena: Trofej Mladosti je najveća godišnja nagrada HAŠK-a, a dodijljuje se za uspjehe u prethodnoj kalendarskoj godini.

____________________________________________________________________________

Dobitnici Zlatne značke
Kategorija iznad 80 godina
Miroslav Gržeta, džudo, 1930.
Zdravko Baršnik, džudo, 1937.
Viktor Fiolić, stolni tenis, 1932.
Ninoslav Janson, velsanje, 1930.
Jaromir Vukšić, velsanje, 1928.
Ico Urlich, veslanje, 1930.
Ivka Neralić, veslanje, 1926.
Božena Milić, veslanje, 1930.
Slavko Krešo Mrkoci, ragbi, 1932.
Ivo Trumbić, vaterpolo, 1935.
Milka Babović, atletika, 1928.
Olga Šikovec Luncer, atletika, 1933.
Zlatko Šimenc, vaterpolo, 1938.
Miroslav Rup, veslanje, 1930.
Stevo Polojac, HAŠK
Vjekoslav Delimar, HAŠK
Kategorija invalidi
Tomislav Ivašković
Mario Filipi
____________________________________________________________________________

Dean Bauer, Sportske novosti, srijeda 07.11.2018.

Od Hinka Würtha do Sandre Perković i braće Sinković neuništiv je pobjednički duh Mladosti

Upravo je zaslugom HAŠK-a u Zagrebu odigrana prva utakmica u nogometu (1906.), prva natjecanja u plivanju i sanjkanju (1911.), skijanju (1913.), hokeju na travi (1915.), vaterpolu (1922.), hazeni ili rukometu (1922.), hokeju na ledu (1924.)... Zahvaljujemo novinaru Sportskih Novosti Deanu Baueru na ovom članku!